петак, 09. новембар 2018.

Da li djeca u Crnoj Gori rastu bezbjedno i koliko?

Socijalna i ekonomska situacija u Crnoj Gori već godinama ne cvjeta. Taj vrlo važan segment najviše pogađa mlade ljude, a pošteđena nijesu ni djeca.

O pravima djece govori se samo kada je kalandarski Dan djeteta, koji se obilježava 20. novembra, dok ostalim danima sva prava djece ostaju samo prazno slovo na papiru.



Pitanja gdje se liječe djeca, da li imaju izabranog ljekara, u kakvim stanjima su igrališta, da li ima droge u dvorištima škole ili pak u komšiliku, šta im to vrtić nudi....ostaju i dalje van medijske pažne.

Na sami pomen da Crnoj Gori prijeti bijela kuga, znamo samo da izbečimo i začuđeno pogledamo oko sebe, ali osim tog facijalnog gesta ništa drugo i nema da dodamo.

Podaci statistike od 2017. godine pokazali su negativni prirodni priraštaj, koji iznosi -237 zabilježen je u Pljevljima, u gradu u kojem je prošle godine rođeno 189 djece, a umrlo je 426 osoba. Drugo mjesto zauzima Nikšić gdje je tokom 2017. godine rođeno 728 djece, dok su umrle 802 osobe, te prirodni priraštaj iznosi -74. Da ovaj problem ne pogađa samo sjeverne opštine, potvrđuje Cetinje u kojem je rođeno 175 mališana, a umrlo je 228 osoba, te je prirodni priraštaj -53.

Zadržaću se na Nikšiću, grad koji je drugi po broju stanovnika u Crnoj Gori i grad gdje na preko 7 hiljada djece ordinira samo 4 pedijatra, što znači da nekolike hiljade djece uopšte nemaju svog izabranog ljekara.

Na stranu što na pedijatriji rade vrlo ljubazno i predusretljivo osoblje, cinjenica je da djeca nemaju izabranog ljekara, pa se pitanje postavlja šta je bio primaran cilj reforme u zdravstvu kada je donešena odluka da svaki građanin MORA da ima svog izabranog ljekara. Tu problem ostaje, do sada bez rešenja.

Situacija u većini nikšićkih vrtića takođe nije najvedrija, ovdje najveći problem predstavlja nemogućnost same ustanove da sredi većinu dvorišta, pa djeca lijepe dane ne mogu da provode vani. Porušeni iventar godinama „krasi“ dvorišta vrtića, niske ograde koje su idealne da okolni prolaznici ulaze u okvir vrtića lupajući loptama o vrata i prozore, dovodeći pse da izvrše nuždu.

Na sledećem kratkomvideo iako je mrak, može se čuti kako grupa momaka u večernjim satima svoje umijeće sa loptom demonstriraju na vratima vrtića.
Zbog učestalih udaranja loptom i ostalim predmetima, vrata su u lošem stanju, pa često ne mogu da se otvore. U tom vrtiću borave djeca od godinu do šest godina, kada u 15. časova njihova nasmijana lica napuštaju tu ustanovu, ne slute da će do sledećeg dana njihovo dvorište biti okupirano raspuštenim tinejdžerima i osobama iz okolnih zgrada koje namjerno tu dovode svoje pse. Nerijetko, to se dešava i tokom vremena kada djeca i vaspitači borave tu. 

Govoreći za istu ovu vaspitnu jedinicu, grupa roditelja uradila je prijedlog projekta kako bi se popravilo igralište i isto proslijedili Opštini Nikšić od koje su naišli na zid. I ovdje stoji pitanje: ko je nadležan? Da li se riba čisti od glave kao što kaže narodna poslovica ili se problem krije u nečem drugom?

Sve ovo sada ostaje na dobrovoljnoj osnovi roditelja i vaspitnog osoblja vrtića da u svojim mogućnostima pomognu da djeca rastu onako kao treba kada su u punom psihofizičkom razvoju ili da čekaju deus ex machina da riješi problem. 

Osim ovog problema, djeca nam nijesu potpuno bezbjedna ni na igralištima u svom okruženju. U prilog tome na slici se vidi medicinski otpad koji su našli osmogodišnjaci igrajući se u prolazu zgrade. Ovaj medicinski otpad najvjerovatnije je korišćen za ubrizgavljanje opojnih supstanci i narkotika svakodnevna je slika na koju djeca nailaze u blizini škole, igrališta. Ko je nadležan za ovaj problem opet ostaje otvoreno pitanje.


Kada sve ovo pogledamo i dodamo podignutu prašinu oko lektira i obrazovanja u školi, šta mlada osoba može da zaključi kada se pominje roditeljstvo? Da li da postane roditelj u ovakvim uslovima ili da bježi glavom bez obzira.

Razumijem ako neko odabere ovaj drugi, lakši put, ali zamislite ako svi pobjegnu, onda će nam i ovi vrtići, škole i igrališta ostati prazni i podaci o natalitetu gore pomenuti biće nedosanjan san čak i ovako negativni.

Budućnost jedne države su djeca, ta djeca su sjutra budući profesori, doktori, vatrogasci, naučnici... I u ime te budućnosti nivo svijeti o ovim pitanjima treba da se izdigne do one razine da prvi mi ne preskačemo ogradu vrtića da bi naš pas tu izvršio nuždu i ako samo to uspijemo na dobrom smo putu.




Нема коментара:

Постави коментар