субота, 23. јун 2018.

Vostani Serbije!


Ne pratim fudbal, ne razumijem se u sport i nikada nijesam. Iz tog razloga nikada ne komentarišem i ne učestvujem u istom na društvenim mrežama. Polazim od onoga;  da u šta se ne razumijem, tu ne treba nos da bodem. Međutim, minula utakmica između Srbije i Švajcarske je bila sve samo ne sport. U tih 90 minuta prikazana je cjelokupna situacija Srbije, njenog naroda i odnosa Zapada prema toj Srbiji. Dobro, složiću se sa komentarima da srpski fudbaleri nakon prvog gola od Švajcaraca, kao da su ustukli i izgubili tu kontrolu koja im je donijela gol u prvim minutima. Ne bih o tome, ima stručnjaka za tu temu.



Ono što je svakako bacilo sjenku na samu pobjedu Švajcarske jeste ponašanje njenih igrača kosovsko-albanskog porijekla koji nijesu igrali fudbal, već su na vrlo primitivan, da ne kažem životinski način iskalili sve ono nehumano u sebi što imaju, a što švajcarski pasoš i državljanstvo ne mogu zamaskirati. 



Od završetka utakmice, neumjesni gest izvjesnih Džaka i Šaćirija pokrili su naslovnice svih svjetskih  medija. Njihov simblov „velike Albanije“ zadnjih 24 časa je slika koja samo govori da njima nije do fudbala i fer play igre, već jedino do provokacije suparničke strane.

Izvod iz matične knjige rođenih Đerdana Šaćirija
Tih 90 minuta gledalac je mogao da vidi situaciju na terenu Srbija – Kosovo i Metohija. Srbi krenu, urade nešto dobro za sebe, a onda se okreću put Zapada i traže opravdanje da li je to dobro, da nijesu možda povrijedili pravo „manjine“. I dok oni traže klimanje sudije ili Brisela (sasvim svjedno) albanski lobi udara ispod struka, jer je već unaprijed postigao deal sa svjetskim moćnicima. Tako da ne samo što se ne dodijeli penal, već se isti Srbi osude da su krivi.

 Kao što je sudija sinoć odbio da pogleda snimak, kao što je presudio da nije bio penal nad Mitrovićem, tako se i Brisel igra sa Beogradom. Šta je to u nama toliko prokleto, da moramo da gledamo ka tom Zapadu i tražimo da nam klimnu glavom, čega se plašimo; crvenog kartona, oduzetog Kosova?  Već su nam ga oduzeli, samo mi to još ne znamo. 

Čega se plašimo, opet se pitam? Ionako smo bad guys i u politici i na filmskom platnu, pa kada smo loši, isto nam se piše, trebalo je udariti Šaćirija po nogama i spriječiti taj gol i tog rasčupanog orla (kojeg su btw od nas uzeli). 

Sada je žalbu najavio generalni sekretar  Srbije Jovan Šurbatović, koji je za Russia Today (RT) rekao da će se „Fudbalski savez Srbije žaliti FIFA-i zbog  ‘albanskog pozdrava“, kao i zbog zakinutog penala“.

To je ta priča „žaliće se“, ali kome? Organizaciji čija je članica Kosovo? Upravo tu je taj sporni momenat, mi uporno tražimo pravdu od onih koji nam je nikada ne dodijele, od onih koji vode medijski rat protiv svega što je sprsko i pravoslavno, od onih koji izvrću činjenice i koji žmure na svu prolivenu krv srpskog naroda na Kosmetu od  1999-te na ovamo. Od onih koji nijesu reagovali kada su Albanci napali sveštenikovu porodicu i bacili suzavac na bebu od šest mjeseci. Od njih, takvih koji namjenski za svoje potrebe stvaraju lažnu državu Kosovo, od njih tražimo pravdu (ne mislim samo na FIFA, već na sve zapadne izlobirane organizacije, koje se napajaju novcem sa izvorišta raznih Kardija Veseljija i Bajraktarija.

I baš kao u ovoj utakmici, tako od pocetka 20 vijeka. Nema tu neke filosofije, jednostavno sami protiv svih i to nam je sudba. Nemoj da se žalimo i tražimo pomoć kod onih koji nikada neće biti na našoj strani. S razlogom smo tu i baš takvi.  Zato smo jedna od nacija koja ima toliki broj svetitelja i prosvetitelja. Smatram da Božiji mlinovi melju sporo, ali izvanredno, pustimo neka on presudi.

Ja sam ponosna što sam dio ovog naroda, pa da se cio svijet uroti protiv nas, a ne neki njemački sudija i par kosovskih Albanaca.

Za kraj:

Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!

Нема коментара:

Постави коментар